beats by dre cheap

[url=http://burek.blogger.ba/]U SUSRET BOŽIĆU: TRADICIJA I VJEROVANJA ( 1.dio )[/url]

 

Za dvije sedmice je Božić, jedan od najvažnijih praznika u kršćanstvu. Mnogi od nas su po ko zna koji put svjedoci velikih priprema i slavlja, ali  ipak je pitanje koliko zaista znamo o Božiću i tradiciji vezanu uz ovaj praznik. Ali prije no što počnem da dodam još i ovo: mnogi od Bošnjaka, a prije svega oni malo stariji, ne koriste se riječju Božić (oni ovo smatraju bogohuljenjem, jer sama riječ ukazuje na malog boga), već koriste riječ Bozgun, Bozuk ili Bozuka.

Početak Božića

Na početku kršćanstva Božić se uopšte i nije slavio. Mnoge čak i nije interesovalo kade je Isus rođen, a i sama činjenica da tačan datum njegovog rođena uopšte i nije poznat i da su naučnici sa dovoljno dokaza utvrdili da to nije bio 25 decembar, dovoljno govori. Pored ovog se u tom vremenu i nisu slavili rođendani.

Preobratom Konstantina Velikog (od 306 do 337 rimski car) na kršćanstvo on pokušava da ujedini stare rimske bogove sa njegovom novom vjerom. Odlučio je da će Isusov rođendan slaviti 25 decembra. 25 decembar, kao najkraći dan u godini već je bio važan u rimskom carstvu, i na taj dan slavili su boga sunca Mitrasa, koji se prema Rimljanima rodio iz jedne stijene. Ovim činom ujedinila su se svjetla rimskog carstva i nove vjere.

Marija: nevina ili greška pri prijevodu?

Prema kršćanskom vjerovanju Stari testament tvrdi da će se Isus pojaviti, odnosno da će ga roditi jedna nevina žena. Ipak pri prijevodu je hebrejska riječ za mlada prevedena na grčku riječ koja znači i nevina. Ipak ni ovo ništa nije bilo novo u to vrijeme. Egipćani i Rimljani su poznavali slično vjerovanje. I ako su se njihovi bogovi rađali iz nevinih djevojaka onda je to prema kršćanima isto bio slučaj i sa Isusom.

Jelka i njeno kićenje?

Mnogi od nas, kršćani pa i muslimani i drugi vjernici kite jelku povodom Božića i Nove godine. Odakle ova tradicija? Još mnogo prije Isusa su se mnoga plemena, poput Germana i Kelta, klanjala stablima. Oni su vjerovali da drveća koja ostaju zelena tokom cijele godine simboliziraju zreo život koji se nastavlja.

Ukrašeno drvce najvjerovatnije zahvaljujemo jednoj igri iz srednjeg vijeka. Pri toj igri su se na jedan slikovit način prikazivali činovi iz Starog testamenta. Jedan od tih činova bio je i edenski vrt, simboliziran kao drvo ukrašeno voćem. Prvo ukrašeno drvce, sa papirom, voćem i slatkišima potiče iz Njemačke, i to iz 1604. godine. U 17-om vijeku ovo je postao pravi seoski čin tokom Božića, da bi tek u 18-om vijeku aristokrati došli na ideju da ukrašeno drvce stave u sobu. Tako su Nijemci, koji su velikim dijelom naselili Evropu i druge dijelove planete sa sobom ponijeli i ovu tradiciju, bez koje mnogi od nas dan danas i ne mogu zamisliti Božić ili Novu godinu.

Ukrasi za jelku?

Sopstvena slika u ogledalu je dobar način da nekog uplašite. Tako su se kugle, slične onima koje sada vise na jelkama, prije ovoga koristile kao sredstvo protiv vještica. Ovo je jedan od starih vjerovanja da predmeti koji sijaju odbijaju zlo. Tako su sve do kraja 18-og vijeka ljudi širom Evrope koristili bakrene kugle od kojih bi se zli duhovi uplašili i pobjegli od te kuće. Oko 1850 po prvi put je moguće da se prave staklene kugle i već oko 1900 god. kače se i prve kugle na jelku. Ali tek pedesetih godina prošlog vijeka ovo postaje trend koji i dan danas traje.

A šta je sa pipkom na jelci ? Pa, pipak simbolizira zvijezdu koja je upućivala na štalu u kojoj je se Isus rodio.

Božićno svjetlo?

Kao što ste sigurno već primjetili svjetlo za vrijeme Božića igra jednu veoma važnu ulogu. U srednjem vijeku zime su bile veoma mračne. Ipak za vrijeme Božića nisu se štedjele svijeće, kako bi period tame bio pretvoren u period svjetla i radosti. Ali i prije ovoga čina mnogi su narodi palili vatru povodom najduže noći u godini. Ovim činom oni su pokušali da ohrabre sunce da se ponovo vrati. Kršćani su ovaj čin samo preuzeli u svoje vjerovanje. Za njih ovo simbolizira svjetlo koje je sa sobom donio Isus.

 Objavljeno 12.12.2007.

U SUSRET BOŽIĆU: TRADICIJA I VJEROVANJA ( 2.dio )

Drugi dan Božića: za radnike i siromašne

Kao što je većini poznato sutra, ponedjeljak na utorak počinje Božić koji traje dva dana. Ipak za mnoge ljude je do pred kraj Srednjeg vijeka to bio radni dan. Tako je u mnogim zemljama Evrope nastala tradicija da ovi radnici drugi dan posjete svoju familiju, koji i ovako nisu viđali veoma često, jer su živjeli kod gazde.

Božićni paketići i pokloni

Ovi radnici su dobijali od svojih gazda jelo da ponesu svojoj familiji na drugi dan Božića. To su bile neke vrste paketa koji su se sastojali iz dugotrajnih namirnica i pića. Tako je nastala tradicija dijeljenja paketića i poklona za Božić.

Božićna trpeza: zadovoljstvo poslije posta

Bogata trpeza na najdužu noć u godini prestavljaja je dobar signal za narednu godinu, i to kod mnogih naroda, još mnogo prije kršćanstva.
U Srednjem vijeku je uveden post prije početka Božića. 11 novembra moglo je se još dobro jesti i piti na dan Svetog Martina, poslije čega bi započinjao post od 40 dana, do 21 decembra, ili do dana Svetog Tomasa. Na taj dan ‘dobro’ se jelo i pilo. Poslije toga se povremeno postilo do Uskrsa. Razlog posta nije samo bio u vjeri, nego i u nuždi. Kao što nam je poznato ‘zamrznuto’ u to vrijeme nije postojalo. Hrana nije mogla dugo trajati ipa se morala dobro čuva. Kao što rekoh bogata trpeza je bila simbol za narednu plodnu godinu. Tako da je tradicija dobrog i bogatog jela i dan danas prisutna kod nas, a da zato uopšte i nema potrebe, a ljudi se ‘natrpaju’ više nego li mogu i pojesti. A i sama činjenica da za Božić u ovo vrijeme koristimo još uvijek grožćice, sušene jabučice itd. potsjeća na prošla vremena.
Božićna štala
Sveti Franćesko od Asisije (1182-1226) je bio prvi koji je 1223 u italijanskom mjestu Greccio napravio pravu božićnu štalu. Franćesko je na ovaj način htio nepismenima, kojih je u to vrijeme i bilo najviše, dočarati prizor iz Biblije. Tek od 16. vijeka to postaje neka malo veća tradicija, a od 19. vijeka počinju i aristokracija i bogati da se koriste ovim načinom 'dočaravanja'.
Božićna čestitka: za onoga koji je lijen
Tradicija da se ide od kuće do kuće i da im se čestita Božić već je kod nas od Srednjeg vijeka. Veoma često su kao poklon nošene neke vrste ikona. Ali šta da radiš ako ti se ne hoda od kuće do kuće ili nemaš volje da ljudima osobno preneseš čestitku? Upravo to, poslaćeš kartu, ili u ovo vrijeme, jedan mail. Englez, John Callcott Horsley je bio prvi koji je došao na ovu briljantnu ideju. On je naima 1843. godine kao prvi počeo praviti božićne karte. Prodavao ih je za deset penija. Šta je se posle ovoga desilo nije ni potrebno pričati.
Od njegovih prvih karti ostale su samo još dvije. Nedavno je jedna prodana za 12 hiljada eura.
Djeda(deda) Mraz ili je božićni čovjek
Mnogi od vas to već i znaju, ali da samo ponovim da Djeda Mraz uopšte nije toliko star kao što bi se mislilo, već je nastao početkom 20. vijeka u SAD-u. O tome koga je izmislio još uvijek nauka ne može da se dogovori. Najpoznatija priča i mnogi od naučnika pokazuju na Coca-Colu kao tvorca Djeda Mraza i to u 1931. godini. Imajući u vidu da je Coca-Cola u to vrijeme bila pravo ljetno piće proizvođač je zamolio jednog dizajnera da napravio nešto kako bi se Coca-Cola prodavala više i zimi. Tako je Amerikanac, porijeklom iz Švedske, Haddon Sundblom napravio čovječuljka kojeg sada poznajemo kao Djeda Mraz. Ipak White Rock, jedan od konkurenata Coca-Cole tvrdi da su oni bili prvi ti koji su napravili maskotu poput one od Coca-Cole i to već 1923. godine. A već 1915. koristili su istu maskotu, ali samo u crno-bijeloj boji za svoju mineralnu vodu. Bilo kako bilo mi imamo Djeda Mraza. U mnogim zapadnim zemljama govori se o božićnom čovjeku. Kako je do ovog kod nas došlo neću obrađivati u ovom postu, jer je mnogo o tome pisano, ili nije? Pozabavio bih se samo još jednom veoma važnom činjenicom: odkud da Djeda Mraz dijeli poklone?
Ova ideja je bazirana na na tri postojeće tradicije.
Jedna od njih je i Sveti Nikola (u Holandiji bolje poznat kao Sinterklaas). U 17. vijeku ovo je bio jedan evropski praznik (5 decembar), ali ipak su ga Holanđani najviše gotivili. Tako su mnogi Holandezi preseljenjem u SAD-e ponijeli svoju tradiciju sa sobom.
Ali ne samo Holandezi, već i Englezi su imali svoju tradiciju. Oni su ga zvali Djed Božić, matori i hromi čovjek koji je od vrata do vrata prosio za hranu.
A pored Engleza bili su i narodi iz Skandinavije koji su imali Djeda Mraza. Taj se uz pomoć irvasa vozio u svojim sankama i na taj način dijelio paketiće.
Tako je već u 19. vijeku nastao lik kojeg mi poznajemo kao Djeda (ili Deda) Mraz.
I na kraju ostaje mi samo da svima vama koji slavite Božić zaželim ugodne i lijepe dane u blizini vaših najmilijih, jedan čestit i blogoslovljen Božić.

Objavljeno 23.12.2007.

best of blogger.ba
http://soe2.blogger.ba
25/12/2007 09:11