[b] NAZIV POSTA JE UJEDNO I LINK BLOGA SA KOJEG JE UZET[/b]
26.12.2007.

Bozicno naglabanje

I ponovo je Bozic tu. Sa porodicnim slavljima, poklonima, euforijama. Nekim sluzi da konstatuju neumitni prolazak vremena, bas kao i Nova godina i rodjendani koji se sve manje slave sto postajemo stariji, nekim da istresu sve stresove nakupljene u toku godine a opet onim nekim trecim da zarone duboko u sebe i vide sta se i kako promijenilo od onog proslog Bozica. U Skandinaviji je ovaj praznik naravno nesto posebno. U sekularnoj zemlji kao sto je Svedska se religiozna dimenzija gotovo potpuno izgubila i ateisti, i agnostici, i vjernici jedva cekaju to vece. Sad bi istoricar religija u meni da baljezga o vezi izmedju prekrscanskog Midwinter slavlja i Bozica ali ce se moderna osoba u istom meni zapravo osvrnuti samo na dva aspekta Bozica. Jedan negativan, drugi pozitivan. Kao i svi ostali praznici u Zapadnom svijetu, Bozic postaje svake godine sve veca orgija u kupovini stvari. Konzumerizam i Mammon su odavno preuzeli Isusovu poruku i posvuda mozes vidjeti ljude koji samo bjesomucno kupuju poklone i stresaju sami sebe do krajnjih granica. Valjaju se unezvjerene rulje iz prodavnice u prodavnicu srecne sto ce bas poklonom iskazati ljubav prema nekom clanu familije. Clanu familije kojeg se inace nisu dugo sjetili ali Bozic djeluje i kao cudesni podsjetnik. Odjednom se svi sjete poruke da se trebaju voljeti i iskazivati paznju jedni drugima. Mozda tu ipak ima nesto Isusove poruke izmedju redova. Jedna moja prijateljica je prije dvije godine bila izmedju dva posla u ovo doba godine i potrosila je svoje zadnje ustedjene pare na kupovinu poklona jer se nikako nije moglo bez toga. Poslije je nekoliko mjeseci zivjela na kruhu i vodi. Otad ga vise ne slavi. No, ispod povrsine po kojoj izgleda da svi uzivaju u ovom, postoje i neki drugi fakti. Sve vise Svedjana napusta zemlju u ovom periodu da bi otisli na odmor na neka egzoticna mjesta i time i izbjegli ludilo koje hvata zemlju. Da ne spominjem cinjenicu da je broj samoubistava u ovom periodu znatno veci od prosjeka. Oni usamljeni postaju ocajni u istoj toj euforiji koju i mediji i obicni smrtnici konstantno napucavaju. I tako svake godine. Ipak, kad hodate ulicama svedskih gradova u predbozicnje vrijeme postoji nesto sto je tesko zaboraviti u pozitivnom smislu a sto ja licno nazivam "razbijanjem mraka". Naime, sve te silne dekoracije po ulicama, svjetiljke, okicene ogromne jelke i hiljade svijecnjaka u prozorima. Nekad, mojih prvih godina Sjevera sam setao samo zbog toga. Da gledam svijecnjake i zamisljam price ljudi koji su bili unutra. U Svedskoj, kao ekoloski osvijestenoj zemlji, postoje kucice za smece, da ih tako nazovem, u kojima su postavljeni mali kontejneri za razlicite vrste smeca koje se onda reciklira. I moj prozor  donekle gleda na takvu jednu kucicu. I neko je postavio Bozicni svijecnjak u prozor  te iste kucice za smece. Tolika je opsesija svjetlom. Pitam se samo sta bude sa mrakom u ljudima. Da li se i on kako reciklira?

Objavljeno 23.12.2007.

Preporucio/la Igor

postovi su uglavnom uzimani sa drugih blogova. naziv posta je ujedno i link bloga sa kojeg je uzet

jel` treba objasniti sto ovi linkovi stoje ovdje? :)

linkove po vama dobrih blogova i postova saljite na ovaj mail
esad80@gmail.com


BROJAC NECEGA
138797

Powered by Blogger.ba