[b] NAZIV POSTA JE UJEDNO I LINK BLOGA SA KOJEG JE UZET[/b]
28.01.2008.

KUM ILI KUMA? TRAŽIM NAZIV KNJIGE

Poštovani posjetioci pr.bloga i bloggeri!

Imam jedan mali problem – ne znam koji naslov da dam svojoj knjizi!

Osoba čiji prijedlog pobijedi kao nagradu će dobiti tu knjigu kada izađe!

Izlazak knjige je planiran za jesen ove godine. To je zapravo moj magistarski rad sa djelomičnim preinakama, a sastoji se od dva dijela – od povijesti i teorije PR-a.

Prva ideja za naslov je bila «Povijest i teorija odnosa s javnostima», međutim mentor tog rada dr. Stjepan Malović sugerirao mi je da to nije prikladan naslov (suviše akademski) i da bi bilo logičnije da to bude podnaslov.

S obzirom da povijest PR u Americi počinje 1850. kada se pojavljuju tiskovni agenti (press-agenti) za željeznicu i cirkuse, a da su današnji PR menadžeri u velikim kompanijama dio top-menadžmenta (svakim danom sve više) imao sam ideju da to bude: «Od promocije cirkusa do ureda top menadžmenta» ali mi se baš ne čini prikladnim. Kraće verzija bi bila «Od cirkusa do ureda», samo što pomalo to liči i na knjigu o uređivanju kancelarije. Sve ideje i sugestije su dobrodošle!

p.s.

za one koji nisu registrovani korisnici blogger.ba, ali i za one koji ne žele biti pomenuti svojim imenom ili avatarom ostavljam opciju predlaganja e-mailom. Adresa se nalazi sa desne strane ispod slike.

Ukoliko bude više dobrih naziva biće i anketa! :)

Objavljeno
26.01.2008.
24.01.2008.

blog preporuka 44

Predsjednikov blog

 

o cinjenici da se blog i na nasim prostorima sve ozbiljnije shvata i da se sve vise uvidja njegova bitnost, najbolje govori cinjenica sa kojom ste vjerovatno vec svi upoznati - Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva BiH, je otvorio svoj blog.

 

aferim Predsjednice!

20.01.2008.

Kit Plavetni

Koliko vas ovaj japanski lov na kitove tangira? Prosle godine me tangirao vise, nego ove, moram priznati, mada sam jednom ove godine bio na demonstracijama pred japanskim konzulatom. Taman isao da nesto kupim, pa sam morao proci pored konzulata, kad tamo se okupilo nekoliko stotina ljudi i vicu "kitarenje je ubistvo" (whaling = kitarenje op. ulicar, sto kad moze bootylishis biti rijec u Engleskom, moze i kitarenje u Bosanskom). Glavni aktivisti protiv lova na kitove, kitarenja, su smjesteni u Melbourneu, barem njihov aktivni dio. Zovu se Sea Shepherd, ili ti na naski, Morski Chobani. Znam da je to igra na Bibliju, ali na nasem prijevod je choban. Choban tjera ovcice lako lane diridiridane, ili u ovom slucaju kitove plavetne. I tako ti ja sa chobanima vicem kitarenje je ubistvo i dole kitari, koji su svi redom Japanci, a ima i Norvezana, samo su oni daleko.

Na drugoj strani kitarske ograde, stoje Japanski kitari. Oni su "naucnici", koji, kada zavrse sa svojim naucnim istrazivanjem, stave svoje naucne radove na rostilj. Jedan kolega s posla bio u Japanu, pa kada se vratio kaze da je jeo kitovinu. Provala je sto je on zeleni u picku materinu. Nema kola, ide pjeske, ili na biciklu do posla, fura se na sve sto vole mladi i zeleni, pa i kada su nam dosli ovi neki ekolozi, da kupimo drvece, koje ce nase automobile napraviti carbon neutral, on je sav ponosan njima rekao kako je on carbon negativan (proizvede vise oksigena, nego karbon dioksida). Nisam mogao, a da ga ne pitam pred njima, kakvog je ukusa kitovina, na sta je on rekao "bas bezveze", sto su nasi ekolozi propratili sa "jeboteonajkotenapravistokojednadabilstoko". Poslije smo svi otisli na fish and chips, sto je OK, jer su kitovi sisari.

E, a znate li sto to Japanci istrazuju? Koliko je godina imao kit kada su ga kitari harpunirali. Tita mi i Jovanke. Kaze, ubiju kita, pa mu onda izvade, necete mi vjerovati, ali fakat je tako, vosak iz uha, pa po kolicini voska skontaju da li je drug kit, ili drugarica kit (sta je mislili ste da cu napisati nesto drugo, jel') umrla stara, ili ne. Ja kontam da za to istrazivanje mora postojati manje opasan nacin, barem za kitove. Uh, petak, a tako mi se ne radi...

Objavljeno 17.01.2008.

Preporucio/la ledomat

12.01.2008.

Lingvističko selo: KOMPRESOVANJE U BOŠNJAKA

Kompresovati / komprimirati (lat. comprimere) sabiti, sabijati, zbiti, zbijati, stisnuti, stiskati, zgušnjavati, zgusnuti...

Iako ovaj glagol  skoro da nije postojao u našem svakodnevnom govoru do masovne pojave kompjutera danas svakih malo neko nešto kompresuje. (Prije smo eventualno rabili riječ 'kompresor' ukoliko smo beznadežno kružili gradom ne bi li našli onaj  jedan koji radi i gdje bi mogli napuhati gume našeg auta). Koliko god ova riječ mogla izgledati strana u bosanskom jeziku, kompresovanje kao jezička radnja ima u Bosni svoje duboke korijene. Tako se rijetko  ko može pohvatili vještinom kompresovanja govora kao neke Sarajlije koje su u stanju pitanje 'Jesi li vidio ?' sabiti u samo tri slova - jednostavno pitajući 'si o'.

Ako upitani i ne skonta šta  ovaj govori, kompresovani govor omogućava  vrijeme  da 'kompresor' tri puta ponovi svoje pitanje 'si o'  i da tako uštedi svoje dragocijeno vrijeme. On naime, umjesto 10 slova  koristio 9 i kada  isto pitanje ponavlja  čak  tri puta !!!
Nakon objašnjenja ove  lingvističke 'racionalizacije'  nije ni čudo da Bosna baštini  i tzv. najkompresovanije lično ime - Sabit.

Također, ne čudi i činjenica da se za kompresovanu bosansku  tradiciju  vežu i priče iz zadimljenih bosanskih kahvana u kojoj sugovornici satima svoja metafizička razmišljanja telepatski konstatiraju uzajamnim potvrdim 'jah', a na duže verbalne upite svu moguću diskusiju svode na misteriozno 'more bit', odnosno u nešto modernijoj varijanti  'aha'.

Kad već spominjem moderne elemente govornog kompresovanja moram spomenuti i posebni glas 'nc' koji označava negativni odgovor ili negaciju. To je onaj glas koji  često koristimo na svako pitanje postavljeno u vrijeme mrzovoljnosti, a tvori se tako što izgovaraš 'c' podesivši jezik na nepce kao da ćeš prvo izgovoriti  'n'.

Moja lična najdraža kompresovana 'rečenica' je također bila više zvučnog karaktera i vezana je za moju (i mnoge druge) nane. To je ustvari onaj glas kada dijete koje pravi neki zijan ili se sprema da ga napravi (jer mu je to osnovno zanimanje u tim godinama) začuje iz druge sobe ili iz daljine nanino ' 'aa-ha' , čudeći se naninim nadprirodnim moćima i pitajući se  'kako ona zna šta radim'.

Siguran sam da ovakvih primjera ima još, al' da ja kompresujem ovaj post u jednostavno pitanje 'kompresujete li vi šta ?' 

 

Objavljeno 05.12.2007.

11.01.2008.

otpisani

Rekoh nedavno, treba prestati pisati o stvarnim problemima, prestati ukazivati na ruzne stvari. Treba stati s tim, razmisljati o vedrijim stvarima, prepricavati viceve i baviti se igrom rijeci. Obrisati sav srklet s bloga i okaniti se corava posla. Cim pocnes pisati istinu, uvijek ce naletiti neko spreman da te potopi. Jebiga (sastavljeno).

Ako vec moram kritikovati, onda mi je bolje da se drzim nekih sirokih kritika drustva kao cjeline, bez pokazivanja prstom, ono kao kriviti neku prirodu i mentalitet, apstraktna poimanja, tako te niko nece mrziti, nece danas sutra sjetiti se da si ti onaj koji je bio protiv njega, pa neces nestati u prevodu, kad te budu po konkursima trazili.

Ali ne moze. Kako bolan sutiti, kad toliko toga nije uredu? Pa ne moze normalan covjek biti gnjida, ne moze hibernirati u iscekivanju boljih dana. A opet, s druge strane, sto bi Balasevic rekao, "nisam hteo da se mesam, ispascu, ko velim, smesan, smesnih imamo  vise neg' sto treba ".

Treba se drzati skole i zdravlja, onda naci dobar posao, dic hipotekarni kredit, kupit stan, ozenit se, napravit dvoje djece, cekat penziju, dobit penziju i umrijet. Al' ne ide. Jebo covjeka koji je citav zivot golub. Samo se hrani i leti za drugim. Jebo golubove. Pa jel? I kako ostati miran, kad oni dolaze.. kurvini sinovi.

Revolucija uma. Zivi.

Objavljeno 08.01.2008.

Preporucio/la igor

08.01.2008.

Izreke koje su promjenile svijet

"Što ne želiš da drugi tebi učini, ne čini ni ti drugomu."  Konficije (551.-479.pne)

"Znam da ništa ne znam." Sokrat (oko 470.-399.pne)

"Dođoh, vidjeh, pobjedih." "Veni, vidi, vici." Gaj Julije Cezar (102.-44.pne)

"Cilj opravdava sredstva." "Finis santificat media." Niccolo Machiavelli (1469.-1527.g.)

"Mislim dakle jesam." "Cogito, ergo sum." Rene Descartes (1596.-1650.g.)

"Povratak prirodi!" "Retour a la nature!" Jean Jacques Rousseau (1712.-1778.g.)

"Rad oslobađa". "Arbeit macht frei."- natpis na ulazu u njemačke koncenracione logore

"Čovjek je osuđen da bude slobodan." Jean Paul Sartre (1905.-1980.g.)

"Vodite ljubav, a ne rat." "Make love, not war." John Lennon (1940.-1980.g.)

"Svijet je globalno selo." "The world as a global village." Marshall McLuhan (1911.-1980.g.)

"Svatko će u budućnosti imati svojim 15 minuta slave. " Andy Warhol (1928.-1987.g.) otac poparta


Objavljeno 19.12.2007.
07.01.2008.

Mama mia....

Jesti govna nije sramota
 
 
Shit-eatersi su izašli iz ilegale. Sada u svom fetišu mogu uživati u bordelima diljem sjeverne Europe. Mnoge javne kuće nude 'šampanjac' i 'kavijar', a i cijene su pristupačne.
 

Jedenje ljudskog izmeta trenutno je najpopularnija vrsta seksualnog zadovoljstva među fetišistima u Nizozemskoj i Belgiji.

Većinu bordela diljem sjeverne Europe preplavili tzv. shit-eatersi iliti govnojedi, koji orgazam mogu doživjeti jedino kad se hrane izmetom.

Pored uobičajene ponude, brojni bordeli nude i ''kavijar'' i ''šampanjac''. Iako se takva ponuda čini sasvim uobičajenom, pogotovo za luksuzna mjesta, riječ je ipak o novoj perverziji – degustiranju mokraće i jedenju izmeta.

I cijene su povoljne. Kreću se od 50 do 200 eura, ovisno što klijent želi.

Dakle, ako klijent želi pojesti govno, to će ga stajati 50 eura, no ako želi nahraniti prostitutku izmetnom cijena je četiri puta veća.

Vlasnik jednog nizozemskog bordela kaže da ga dnevno posjeti desetak shit-eatersa te tvrdi da su djevojke s proljevom na cijeni.

Novi zahtjevi mušterija ne padaju prostitutkama baš lako, kako kažu, potrebna je velika koncentracija da bi se mušteriji pružio nezaboravni užitak.

Ljudi koji imaju potrebu jesti izmet kako bi se seksualno uzbudili zadovoljstvo nalaze u podčinjavanju. Nakon što isprobaju sve vidove dominacije, od vezivanja do bičevanja, uglavnom završe na shit-eatingu.


 
Jel zbog ovog nasi politicari opsjedaju holandsku ambasadu??????????????????
 

 

Objavljeno 23.12.2007.

05.01.2008.

BOŽIĆ I NOVA GODINA NAPRIJED – BAJRAM STOJ!

Jedan od najposjecenijih bh portala juce je donio fotografiju iz Tuzle (na slici) u kojoj se cestita Bozic i Nova godina a Kurban bajrama - nigdje. Neshvatljivo glup gest kojim gradske SDP vlasti k'o na tanjiru daju povoda Salki Bukvaru, lokalnom SDA junosi da pljune u sake i odstampa par saopcenja s poznatim frazama.
Posve nerazumljivo kada se zna da je transparent postavljen upravo na dan Kurban bajrama.
Naumpade mi nesto slicno iz godine 1999 g. u Tuzli. Tada je KK Sloboda DITA bila na vrhuncu. Puni Mejdan i odlicni nastupi u prvenstvu i na evrotakmicenja bili zastitini znak grada u sportskim okvirima BiH. Jasmin Hukic, tada najbolji igrac Slobode, ispricao mi je s razocarenjem, u povjerenju o malom incidentu u njegovom klubu na koji niko nije reagirao.
Drazen Pesic, tadasnji trener Slobode, Hrvat iz Osijeka, odlucio je da upravo na Kurban bajram vodi ekipu na neku bezveznu prijateljsku utakmicu sa Slavonkom u njegovom rodnom gradu.
Zamisli, mi svi planirali obuci se lijepo pa prosetati gradom, obici rodbinu jer Bajram je to kad valja u Osijek, na prijateljsku utakmicu. Razumijem da su bile neke kup utakmice u Evropi ili slicno ali prijateljsku utakmicu odigrati na bajram stvarno je bilo neocekivano?-pricao mi je s rezignacijom Huka par dana poslije u gradu.
Najgore je sto se niko iz uprave kluba nije ni pocesao za taj gest Drazena Pesica. Ne vjerujem da se nesto slicno moglo desiti za Bozic ali eto- za bajram izgleda-moze!

 

Objavljeno 21.12.2007.

04.01.2008.

Ustajte, svici i lažni Valteri!

BiH: Danis Tanović i Peđa Kojović pozivaju na akciju

Kada je, s proljeća 2002, uzeo Oskara u ruke i rekao: "Ovo je za moju zemlju, za Bosnu", svi nivoi domaće vlasti utrkivali su se priređujući dolaske u Sarajevo proslavljenom bh. reditelju. Danis Tanović ponovo živi u BiH i s još jednim povratnikom kući, suradnikom Dana Peđom Kojovićem, piše o zemlji dimnih bombi, o gradu u kome pred TV kamerama premijer entitetske vlade bez trunke stida promovira osobno bogatstvo, o letargiji u kojoj živimo...



Kada smo se prije nekoliko mjeseci, neovisno jedan od drugog, vratili u Sarajevo, grad u koji smo se obojica još u djetinjstvu nesretno i zauvijek zaljubili, poznanici i prijatelji su nas uporno odgovarali od te odluke, obrazlažući svoju zabrinutost različitim argumentima koje ćemo ovdje, umjesto taksativnog navođenja, a iz poštovanja prema vremenu čitaoca, opisati jednom rečenicom: "Nemojte da vas iznenadi situacija", rekli su, "ovdje ništa ne valja, a izgleda da će biti i gore."

S obzirom da se radi o ljudima koji su i dobro informirani i inteligentni, nije nas iznenadilo kada smo se ubrzo nakon slijetanja na Sarajevski aerodrom našli licem u lice s dvije podjednako poražavajuće opservacije.

Prva, da je državna administracija, odnosno država ili tako amaterski sklepana ili namjerno pokvarena, te da zbog toga jednostavno ne radi. Postoji, naša je, ali ne radi. (Zašto ne stave znak na granici "Kreći se" ili "Inventura"?)

Druga je da bosanskohercegovački političari vlast i funkcije na koje su izabrani doživljavaju kao svoj privatni biznis i koji svoje "poslovne uspjehe" više i ne kriju od očiju javnosti, jer se već nekoliko puta pokazalo da je dovoljno pred nove izbore baciti dimnu bombu ("politička kriza") i time zamagliti građanima oči strahom od novog rata.

***

Šetajući Ferhadijom, u nekoliko navrata smo se, pred najpoznatijim sarajevskim kolporterom (gospođom koja izvikuje novinske naslove pred tržnicom), našli u čudu, shvativši da niko na ulici, ustvari, više i ne reagira na javno takmičenje za najveću pljačku državne imovine, koja se od rata naovamo odvija u našoj zemlji i o čemu uporno i pedantno na naslovnim stranama izvještavaju magazini i dnevne novine.

Vidjeli smo, dakle, svojim očima kako je 17 godina vlasti nacionalističkih partija i njihova potpuna i perfidna kontrola nad kulturnim i javnim prostorom potpuno uništila ne samo kritičku javnost i javni moral nego i ono što smo prije rata zvali kućni odgoj. (Da se zacrveniš kad te uhvate da kradeš, naprimjer.)

***

Vidjeli smo (jer smo i sami tako postupili po savjetu prijatelja) kako građani, zbog straha da ne budu opljačkani, od svojih bijednih plaća ugrađuju čelična vrata na stanove, dok policijski auto danonoćno čuva Ferrarija čovjeku koji je poreskim organima prijavio godišnji prihod od 1.000 eura.

***

Čuli smo i vidjeli premijera Federacije koji se, umjesto da začepi rupu u zakonu koja omogućava pljačku države, i sam provukao kroz nju ne bi li, valjda, stigao čovjeka sa Ferrarijem i koji u televizijskom intervjuu, dok mu novinar nabraja sve što je nelegalno stekao za vrijeme svog mandata, umjesto stida ili barem neugodnosti, pokazuje ponos zbog obavljenog posla. (U nadi, vjerovatno, da će komšije i prijatelji u rodnom kraju vidjeti kako se on u Sarajevu dobro "situirao".)

***

Sve smo to vidjeli, čuli ili pročitali, ali se nismo ni iznenadili, ni razočarali, ni rastužili. (Postojeću situaciju smo shvatili kao izazov.)

Ono što nas je prilično iznenadilo je mirnoća s kojom mlađe generacije prihvataju sadašnje stanje zdravo za gotovo. Razgovarali smo često o tome, sjećali se naše borbe protiv jednoumlja s kraja 80-tih i tražili objašnjenje za današnju letargičnost tinejdžera. (Da im ne daju Prozac u školi?) Razlog je, naravno, sljedeći. Svi oni koji su rođeni nakon 1985. godine i od tada žive ovdje, nikad u svom životu nisu živjeli u normalnoj državi. Nikad. Oni i ne znaju kako to izgleda živjeti u "normalnoj"državi. (Političari su smjenjivani zbog kućice od 60 kvadrata u Neumu. Do 1990. godine, ja nikada na trotoaru u Titovoj ulici nisam vidio parkiran auto ili scenu u kojoj policajac bježi s mjesta događaja.) To znači da kad vi nekome ko ima 19 godina kažete "mi smo nekad ovdje živjeli normalno", on ili ona nemaju pojma o čemu vi govorite. Možda su o tome čitali u knjigama ili gledali filmove, ali nisu imali to iskustvo i ne shvataju da može biti drugačije nego što je sada. (Savjet, nažalost, nije adekvatna zamjena za lično iskustvo.)

Ono što nas je, s druge strane, rastužilo su susreti i razgovori s ljudima (uvjerljiva većina), koje je potpuno osvojio defetizam, depresija i beznađe. Ljudi od kojih bi čovjek, ne samo zbog njihovog obrazovanja, talenta i sposobnosti nego i zbog toga što stalno po kafanama pričaju kako je stanje u zemlji "grozno" i "neprihvatljivo", očekivao da su spremni uložiti svoje vrijeme, energiju i talent i barem pokušati da rade na nečemu što bi zaista promijenilo, a ne samo kozmetički uljepšalo, ovo tragično psihološko, političko i ekonomsko stanje. Slušajući s koliko strasti i cinizma "napadaju" svaki prijedlog za akciju, osuđujući ga unaprijed na propast, shvatili smo da oni, ustvari, i ne žele promjene, nego se, de facto, bore da se održi status quo.

Da li je to zbog toga što su oni zahvaljujući svojim umnim i drugim sposobnostima sebi i svojim porodicama osigurali relativno komfornu egzistenciju (i razvili interesantan psihološki metod pomoću koga "neprihvatljivu" i "groznu" bosansku stvarnost ostavljaju pred vratima svojih lijepo dizajniranih stanova kao kaljave cipele) ili zato što im se, u općem čemeru i jadu, njihov lični uspjeh čini još većim, mi zaista ne znamo.

Možda je razlog njihove indiferentnosti to što im "primitivizam došljaka koji su osvojili grad" automatski garantira doživotno članstvo u jednom od elitnih klubova koji se zovu "sarajevska" ili "gradska" ili, jednostavno, "naša fina raja". (Oni su se, naravno, intelektualno izdigli iznad diskriminacije na nacionalnoj ili religijskoj osnovi i njihovi kriteriji za podjelu na "mi" i "oni" su potpuno drugačiji.)

Možda su se jednostavno umorili od borbe i odustali od ideje "Bosna i Hercegovina je država građana koji u njoj žive…", ali im je nezgodno da to javno kažu.

Svi navedeni razlozi su po prirodi "ljudski" (i mi ih, kao pripadnici vrste, prihvatamo).

Ono što je nama neprihvatljivo je sljedeće.

Ti "lažni Valteri", organizirani u bezbroj malih sekti, koje međusobno ne komuniciraju zbog djetinjastih ili već odavno zaboravljenih svađa, svu svoju energiju i inteligenciju troše, ne da bi uradili nešto nego da bi one koji pokušavaju da urade nešto odgovorili od toga. Njihov je prijedlog da se, umjesto da "uzaludno srljamo", pridružimo njima u zadimljenim sarajevskim kafićima, odakle se najbolje može gledati kako se oko ranjene Bosne i Hercegovine okupljaju lešinari koji će, ako se nešto radikalno ne promjeni, uskoro dovršiti svoj, prije 17 godina, započeti lov.

***

Danas u Bosni i Hercegovini svako od nas ima pred sobom sljedeći moralni izbor. Ili pasivno posmatrati (biti saučesnik u zločinu) kako sadašnji političari vode zemlju u potpunu propast ili podignuti glavu (kao Bosanac na stećku), organizirati se i pokušati učiniti nešto da se to zaustavi.

Nas dvojica smo potpuno sigurni u sljedeće; kada bi se hiljade "malih svitaca" (koji sada usamljeno trepere u bosanskom mraku) udružilo na jednom mjestu, "u teglu", osvijetlili bi ovaj sadašnji tamni vilajet i jednom zauvijek otjerali ove vampire prošlosti.

Danis Tanović i Peđa Kojović
DANI - Broj 549 - 21.12.2007.

Objavljeno
24.12.2007.

Preporucio/la dzambeg
03.01.2008.

Deda jurio babu sekirom, a ujak ubio rodu, branila se ka coek...

(Tekst ispod je djelo ucenika sestog razreda skole na Cetinju, ocjenjen je nedovoljnom ocjenom. Navodno su sporni sastav, kao i ocjena, dosli u ruke misnistarstva za obrazovanje Crne Gore. Pismeni rad je neobicna slika protekle jeseni na Cetinju u ocima savremenog djecaka, ucenika sestog razreda osnovne skole, usput, licno sam fasciniran Slavenovim pismenim radom.)


Pocela je jesen u nasem gradu. Umrlo je vise ljudi. Kao i u svakoj jeseni, meni ih je zao, ali Zivku Orlandiju bas i nije. On cesto kaze da tako mora i treba. A kad mu je brata  majka gadjala medju rogove nije tako mislijo.
Domacice spremaju zimnicu. Ja sam srecan. Grad je pun lisca a tata kaze da bi smecari trebali da idu u kurac jer ovo je vec treca jesen kako nista ne rade. Odove jeseni nam strasno faljiva struje u kucu, pa mama kaze za elektrodistributere to su jedna govna, a nije tako mislila na tom nacinu kad nam je kuca bila puna struje.
Ove jeseni i ja sam kao i mnogi drugi smo se zaljubili u istu curu. To je mala od pasenoga - Vera. Ja je zovem Vjera jer me stid da se odvajam od drustva. I ove jesni ptice su posle ka jugu. Rode vrapci i slavuji su ostali. Meni ih je zao jer su one male i nezasticene, pa bi ih mnogi mangupi mogli ubiti namrtvo. Djed kaze da su oni pticiji proleterijat, a nije tako mislijo kada nam se roda posrala na ficu, pa je tata jurio do Spadijerskog vrha. Djed je tada slomio nogu, a tu rodu je ubio ujak Vlado dva dana poslije golijama rukama.
On kaze da se branila ka coek. Meni je bilo zao a zao mi je i djeda koji je slomio nogu. Ali mi je zalije rodu jer je djed ziv a roda ne, a mislim da bi rodi bilo milije da je ujak Vlado slomio nogu, a da je ona ubila djeda pod Spadijerski vrh. Mada bi meni bilo mrznije. Ja isto mislim da bi najbolje da se ujak Vlado posra djedu na ficu i da ga je djed ubio sjekirom, ka sto je htio babu jedan put, a da se roda ne mjesa. To je radi toga sto me ujak Vlado (rak ga izijo) slepio u glavu kad sam prnuo pred direktorom Oboda pa ga je bilo stid od mene. Otkad je ubio rodu jos mi je mrzniji.
Brat od tetke mi Vojo, je ka svake jeseni kupio petarde kod Paljevica u Donje Polje. Oni nemaju para za ljeb pa prodaju petarde. Meni ih je zao. Baba kaze da su dobri ljudi, a nije tako mislila kad su joj zapalili garazu dje je djed i njegovi penzioneri igrali fircik u pare. Jesen mi je jos draga radi strika Velja sto dolazi sa broda. On je bogat covje i dosta je zgodan. Svaki put s broda dovede novu strinu, pa ode na brod. Poslije ih mi tesko izbacimo iz kuce. Nedjo kaze da te zene siljemo kod njega jer mu ih je zao da se svadje s majkom po vas dan. A nije tako mislio kad mu na kocku u Pecinu posle tri plate pa je ijo u nasu kusu. Neznam sta bi jos pisa o jeseni. Jos sam da je volim i njeni plodovi nama djeci daju vitamine da bi smo postali jaki.
Radencevic Slaven, VI-3

 

Objavljeno 17.12.2007.


Stariji postovi

postovi su uglavnom uzimani sa drugih blogova. naziv posta je ujedno i link bloga sa kojeg je uzet

jel` treba objasniti sto ovi linkovi stoje ovdje? :)

linkove po vama dobrih blogova i postova saljite na ovaj mail
esad80@gmail.com


BROJAC NECEGA
120398

Powered by Blogger.ba